POVREDE MENISKUSA I ARTROSKOPIJA - POVREDE MENISKUSA

Problematika meniskusa privlačila ja i danas iz razumljivih razloga privlači pažnji mnogih istraživača. Sudeći po velikom broju publikacija koje obraðuju ovu tematiku proizilazi da i danas postoje oprečna mišljenja po odreðenim pitanjima vezanim za meniskuse.Fudamentano pitanje je pitanje uloge meniskusa u ukupnoj biomehanici koljena koja je višestruka:povećanje kongruentnosti zglobnih površinapovećanje dodirnih površina zglobnih strukturaprenošenje opterećenja sa natkoljenice na potkoljenicuodržavanje stabilnosti koljenapovećanje pokretljivosti koljenazaštita zglobne hrskavice itd. No najvažnije praktične pitanje je zasigurno pitanje povreda i liječenja povreda meniskusa, jer su povrede meniskusa najčešći uzrok bolova u koljenu naročito kod mlaðih radno-aktivnih osoba.Povrede unutrašnjeg meniskusa su 5 do 7 puta češće od povreda vanjskog meniskusa a 80% povreda unutrašnjeg meniskusa su povrede stražnjeg dijela meniskusa. Povrede meniskusa najčešće najstaju pri rotacionim pokretma opterećenog koljena. Postoji više tipova povreda meniskusa no najčešća je uzdužna povreda meniskusa.Prva saznanja o povredama meniskusa datiraju još od Hipokrata, prve operacije meniskusa su izvedene krajem osamnaestog vijeka 1867 od strane Brandhursta i 1883 od strane Annandala. Dijagnoza povrede meniskusa nije uvijek laka, do nje se dolazi na osnovu kliničkog pregleda, UZV pregleda, pregleda magnetnom rezonansom i naravno artroskopijom koja je ujedno i terapijska mjera. Kod manjih, periferno lociranih povreda meniskusa primjenjuje se konzervativni način liječenja u svim ostalim slučajevima koji su I mnogo češći primjenjuje se operativni način liječenja prevashodno artroskopski bilo da se izvodi šivanje ili odstranjenje puknutog dijela meniskusa.

ARTROSKOPIJA - Artroskopija ja savremena endoskopska metoda za pregled i liječenje povreda i bolesti zglobnih struktura bez koje bi se današnja ortopedija teško mogla i zamislitiNajčešće se koristi za pregled velikih zglobova: koljena i ramena, rjeðe kuka i skočnog zgloba a još rjeðe sitnih zglobova.Metoda je jednostavna ali istovremeno i zahtijevna, izvodi se pomoću visoko-soficistirane tehnike to jest artroskopskog aparata i odgovarajućih insturmenata od strane specijalista-ortopeda posebno educiranih za izvoðenje artroskopskih zahvata.U viskoko razvijenim zamljama to je rutinska metoda koja se najčešće izvodi ambulantno u lokalnoj anesteziji prevashodno zahvaljujući velikom znanju i iskustvu stručnjaka koji koriste ovu metodu. U našoj zemlji ova metoda je u razvoju i tek treba da zauzme mjesto koje joj pripada.Razlozi zbog kojih je ova metoda zauzela visko mjesto u savremenoj ortopediji je činjenica da ona spada u grupu mikroinvazivnih hirurških metoda to znači da se artroskopijom pacijentu nanosi minimalna dodatna trauma, rješava problem i izbjegava potreba izvoðenja teških operativnih zahvata, što znači da je sam operativni zahvat jednostavniji, postoperaitvni oporavak kraći i uspješniji a time i troškovi liječenja znatno manji.Artroskopija ima svoje posebno značajno mjesto u liječenju sportskih povreda najčešče meniskusa, ligamenata i hrskavice koljena jer su te povrede kod sportista i najčešće zato što omogućuje brz oporavak povrijeðenih sportista i njihov povratak sportskim aktivnostima.